Trauma sa “malim” t – ne znam šta nije ok sa mnom, kad je u mojoj porodici sve bilo normalno
Ako se osećate kao da ste imali teško detinjstvo i imate mnogo zbunjujućih emocija, ali ne možete da se setite nijednog traumatičnog događaja, to može biti zbog toga što o traumi često razmišljamo kao o nekom velikom i katastrofičnom događaju. Međutim, traumatično iskustvo za nas može biti i kontinuirano nezadovoljenje naših potreba. Dakle, trauma je i ono što nismo dobili, a bilo nam je potrebno (posebno u periodu ranog razvoja, od rođenja do 6. godine, kada su bazične emocionalne potrebe predstavljale osnovu našeg razvoja).
Ova iskustva mogu delovati zbunjujuće, zato što nemamo nijedno “loše sećanje” i ne možemo uperiti prstom ni na jedan “strašan događaj” koji je doveo do toga da danas imamo probleme u odnosima, da se osećamo izolovano ili bez samopouzdanja.
Međutim, kada govorimo o traumama, u literaturi se može naći podela na traume sa velikim i malim T.
Traume sa velikim T su one za koje je većina ljudi čula i u stanju je da ih prepozna (seksualno ili fizičko zlostavljanje, životno ugrozavanjuće situacije kao što su rat, prirodne katastrofe, saobraćajne nesreće i sl.).
Sa druge strane, traume sa malim t su oni događaji koji ne spadaju u kategoriju životno ugrožavajućih situacija, ali izazivaju patnju kod osobe koja ih proživljava. To može biti emocionalno zlostavljanje ili zanemarivanje u porodici, vršnjačko nasilje, gubitak značajne osobe u ranom periodu života i sl.
Iako ova podela nije baš najsjajnija (traume sa malim t se doživljavaju kao manje teške i bolne, iako u realnosti posledice mogu da budu podjednako teške), konačno svoje mesto nalaze i doživljaji koji su vrlo povređujući, a često neprepoznati ili normalizovani u porodici, pa i društvu.
Nezadovoljenje kojih potreba može dovesti do ovoga?
Potreba za pripadanjem – Niste se osećali kao vredan član porodice. Vaše razmišljanje, stavovi i emocije nisu uzimane u obzir ili su bile odbacivane, pa ste naučili da nije važno kako se osećate (ili u krajnjoj liniji da ni vi niste važni).
Potreba za emocionalnošću i umirenjem – Niste imali roditelja koji vas je grlio i mazio kada ste uzmenireni, pa ste naučili da sami morate da izađete na kraj sa teškim emocijama. Stoga, imate zadršku da potražite pomoć kada vam je teško i retko izražavate emocije pred drugima.
Potreba za razumevanjem – Nikog nije bilo da vas čuje, da se zainteresuje za vas, vaš unutrašnji svet i vaša iskustva. Naučili ste da se zatvorite u sebe i ne očekujete da će iko biti spreman da sluša ono što je vama bitno.
Potreba za ohrabrenjem – Niko vas nije ohrabrio da istrajete u rešavanju problema i pronalaženju rešenja za njih. Stoga, naučili ste da vi to ne možete i da niste sposobni. Ovo može da rezultira naučenom bespomoćnošću.
Potreba za verom u bolje sutra (realnim optimizmom) – Niko nije video pozitivnu stranu situacije i dao vam inspiraciju da život može da bude više od preživljavanja. Stoga, skliznuli ste u pesimizam, sarkazam i apatiju.
Potreba za razvijanjem rezilijentnosti – Nije bilo osobe od koje biste mogli da naučite kako da adekvatno regulišete emocije. Stoga, naučili da je jedini način da reagujete na stres tako što ćete vikati (reagovati besom), isključiti se (izbegavati) ili se ponašati kao da problem ne postoji (poricati).
Potreba za razvijanjem socijalnih veština – Vaši roditelji vas nisu pripremili na to kako da se odnosite prema drugim ljudima van porodice i kako da rešavate probleme u socijalnom okruženju. Niste uspeli da razvijete socijalne veštine, kao na primer kako da ugostite prijatelje u vašem domu, kako da popravite nešto u kući, kako da pozovete pomoć u hitnim situacijama i sl, te imate problema sa socijalnom anksioznošću.
Nezadovoljenje bazičnih potreba itekako ostavlja traga na nas, utičući na to kako doživljamo sebe, druge ljude i svet, kako formiramo i održavamo odnose, kako regulišemo emocije, rešavamo konflikte, ponašamo se u socijalnim situacijama i sl.
Konačno možemo da stavimo prst na ono što nije bilo ok i validiramo sopstveno iskustvo, bez onog osećaja “ne znam šta nije ok sa mnom, kad je u mojoj porodici sve bilo normalno”.
Za više sadržaja, zapratite nas na Instagram-u i Facebook-u.
Za informacije i zakazivanje sesija, možete nam pisati preko Kontakt forme.