Bazične emocionalne potrebe (dece i odraslih)

Iako je period detinjstva veoma važan za sveukupni razvoj osobe, nije nam neophodno da imamo savršeno detinjstvo. Za normalan razvoj i izrastanje u zdrave odrasle potrebno nam je da imamo dovoljno dobro detinjstvo. A šta dovoljno dobro detinjstvo znači?

Prema rečima Jefrija Janga i Dženet Klosko, za procvat deteta potrebno je da njegove bazične emocionalne potrebe budu adekvatno zadovoljene. Autori navode 6 emocionalnih potreba:

 

👉 Bazična sigurnost, bezbednost i predvidivost

Detetu je potrebna sigurna i stabilna porodična sredina. U sigurnom domu roditelji su predvidivo dostupni. Oni su fizički i emocionalno tu za dete. Prema detetu niko ne postupa loše, niko ga ne zlostavlja ili napušta na duži vremenski period. Svađe u kući su u granicama normale.

 

Kada ova potreba nije adekvatno zadovoljena, u nama se razvija duboki osećaj da ne postoji mesto na kome se možemo osećati sigurno. Mislimo da u svakom momentu može da se dogodi nešto loše i da će nas bliski ljudi povrediti ili napustiti. Osećamo se krhko i ranjivo. Raspoloženja su nam intenzivna i nestalna, jer se konstantno borimo sa strahom da nigde nije sigurno i da nikome ne možemo verovati.

 

👉 Povezanost sa drugima

Za adekvatan razvoj detetu je potrebno da se poveže sa drugim ljudima, pre svega porodicom, ali i svojim vršnjacima. Da bi dete izgradilo ovaj osećaj, neophodni su mu ljubav, pažnja, empatija, poštovanje, razumevanje i usmeravanje.

 

Kada ova potreba nije adekvatno zadovoljena, u nama se razvija duboki osećaj da smo usamljeni. Stalno čeznemo za odnosom kakav nemamo, dok se, sa druge strane, držimo na distanci i ne dopuštamo nikome da nam se približi. Možemo imati utisak da nas niko istinski ne poznaje i da nikom nije stalo do nas. Ili, možemo se osećati da smo izolovani od sveta, da se nigde ne uklapamo. Ovaj osećaj praznine opisuje se kao glad za povezanošću.

 

👉 Autonomija, kompetencija i osećaj identiteta

Potreba za autonomijom je potreba za imanjem vlastitog ja. Detetu je potrebno da u svom razvoju ima određenu samostalnost i gradi sopstveni život, identitet i ciljeve. Tokom našeg razvoja, važno nam je da izgradimo osećaj samodovoljnosti, da naučimo da prihvatimo odgovornost i dobro rasuđujemo. Važno nam je da nas ohrabruju da iskoračimo u spoljašnji svet i stupimo u kontakte sa vršnjacima.

 

Međutim, kada ova potreba nije zadovoljena, možemo postati suviše zavisni o druge ljude. Mogu nam faliti neophodne veštine za samostalan život. A možemo i razviti sliku o svetu kao opasnom mestu u kome vrebaju razni rizici i opasnosti. Možemo razviti duboki osećaj da nije dovoljno bezbedno da se suočimo sa spoljašnjim svetom i da nismo dovoljno sposobni da izađemo na kraj sa svakodnevnim problemima. Često je naš identitet nerazvijen i umrežen, tako da se stapa sa identitetom bliskih ljudi, pa mislimo ono što oni misle, verujemo ono u šta oni veriju i živimo njihove živote.

 

👉 Samopoštovanje, vrednovanje i uvažavanje

Za dete je važno da razvije doživljaj samopoštovanja koji se rađa iz osećanja da nas porodica, prijatelji, nastavnici i drugovi u školi vole i poštuju. To je osećaj da nas drugi prihvataju i cene, daju nam podstrek i pohvaljuju. U ovom smislu, važno je razviti i doživljaj da drugi zavređuju pažnju, ljubav i poverenje.

 

Kada ova potreba nije zadovoljena, razvija se dubok osećaj da nismo dostojni ljubavi, da nismo poželjni, pa se često osećamo kao gubitnici u školi, na poslu ili privatnom životu. Ovo obično nastaje kao posledica preterane kritike od strane bliskih ljudi do mere da pomislimo da ništa što radimo nije dovoljno dobro. Osećamo da nemamo samopouzdanja u određenim oblastima i doživljavamo sebe kao inferiorne. Preosetljivi smo na kritike i odbijanja i teško izlazimo na kraj sa izazovima. Zbog doživljaja da smo neuspešniji od svojih vršnjaka i da smo u suštini puni mana, konstantno osećamo sram i ta emocija dominira našim mentalnim životom.

 

👉 Samoispoljavanje (igra i spontanost)

Za dete je važno da može da ispolji sebe – svoje potrebe, osećanja i prirodne sklonosti. Samoispoljavanja podrazumeva izgradnju uverenja da su naše potrebe jednako važne kao i potrebe drugih ljudi. Za dete je važno da upražnjava one aktivnosti koje usrećuju njega, a ne samo ljude oko njega. Za dete je važno da ima slobodu da bude spontano – da se igra i zabavlja.

 

Kada ova potreba nije zadovoljena, možemo da postanemo izuzetno popustljivi prema drugima. Često zanemarujemo sopstvene potrebe zarad tuđih, kao da tuđe zelje i zahtevi upravljaju našim životom. Osim popustljivosti, možemo postati suviše nesigurni i sputani. Možemo postati radoholičari koji teže da sve obave savršeno i održe besprekornu sliku o sebi. Možemo postati i emocionalno ravnodušni. Kako samoispoljavanje nikada nije bilo dozvoljeno, onda “odlučimo” da uskratimo sebi i prirode emocije. Kao posledica ovoga, nakupi nam se velika količina ljutlje i nezadovoljstva (pa i depresije), jer smo uhvaćeni u začaranom krugu rutine. Život nam deluje prazno, i ma šta radili, nikako ne osećamo zadovoljstvo.

 

👉emocionalne potrebe Realistične granice, razumna očekivanja i samokontrola

Za dete je važno da ima postavljene realistične granice. Ovo podrazumeva izgradnju sposobnosti da pravično balansira svoje i tuđe potrebe. Podrazumeva i razvoj samokontrole i samodiscipline kako bi naučilo da ostvari svoje ciljeve i izbegne društvenu kaznu. Postavljanjem realističnih granica učimo dete da poštuje potrebe i prava drugih ljudi, da ih ne povređuje, da bude odgovorno za svoje postupke i empatično za tuđe probleme.

 

Kada detetu nisu postavljene realistične granice, ono postaje toliko usmereno na sebe, da se ne obazire na potrebe drugih. Zbog ovoga, ljudi nas mogu doživljavati kao sebične, egocentrične, narcisoidne i sklone upravljanju drugima. Mogu se javiti i problemi sa samokontrolom, do te mere da ne možemo da istrajemo u dugoročnim ciljevima. Postajemo impulsivni, emotivni i uvek biramo trenutno zadovoljenje. Ne podnosimo rutinu i dosadne zadatke. Smatramo da smo posebni i da zbog toga treba da budemo privilegovani. Kada nam nisu postavljenje realne granice, nikada se zapravo ne naučimo reciprocitetu i vrlo često krivicu svaljujemo na druge ljude.

 

Za više sadržaja, zapratite nas na Instagram-u i Facebook-u.

Za informacije i zakazivanje sesija, možete nam pisati preko Kontakt forme.

Podelite tekst: